Naš prioritet je da vam pružimo brzu uslugu i informacije. Stoga na ovoj stranici možete naći sveobuhvatne odgovore na pitanja koja nam najčešće postavljate
Postoji mnogo stvari koje treba da uzmete u obzir kad razmatrate opciju vantelesne oplodnje. Nagrade jesu nebrojive, ali isto tako izazovi i poteškoće koji prate jedan ovakav pokušaj mogu ponekad postati nepodnošljivi. Sada znamo da preduzimanjem odgovarajućih mera možete sprečiti određene rizike po vaše psihičko zdravlje kako bi vaš pokušaj da uvećate svoju porodicu uz pomoć vantelesne oplodnje bio jedno pozitivno iskustvo koje će poboljšati vaš život.
ŠTA RADITI
ŠTA NE RADITI
Naravno, nemoguće je eliminisati sav stres iz iskustva sa vantelesnom oplodnjom, ali gorenavedene mere će vam pomoći više nego što mislite. Od svega je najvažnije da zapamtite da niste sami: dileme, brige i strahovi su zajednički, i naravno sve osobe u svetu koje se odlučuju na vantelesnu oplodnju ih pominju. Sigurno je da je pokušaj lečenja neplodnosti ozbilja odluka i hrabar čin. Neovisno o tome koji je ishod ciklusa vantelesne oplodnje, odlučili ste da ostvarite svoj san i uzimate život u svoje ruke. Uspeli ste da uradite sve što ste mogli da biste na svet doneli jedno dete. Ovo je nešto što nas samo po sebi čini ponosima.
Povećavajući šanse za uspeh
Razvoj na polju preimplantacijskog testiranja nas dovodi bliže rodi.
PREIMPLANTACIJSKA GENETIČKA DIJAGNOSTIKA
Preimplantacijska genetička dijagnostika se deli na klasičnu preimplantacijsku genetičku dijagnostiku (PGD), koja se koristi za parove koji su plodni ali su nosioci genetskih bolesti, i na genetski skrining (PGS) za neplodne parove. Klasična preimplantacijska dijagnostika je korisna kod parova koji i sami pate od ili su nosioci neke nasledne bolesti ili već imaju jedno dete koje ima neko genetsko oboljenje kao što je talasemija, cistična fibroza, miotonska distrofija, Dušenova mišićna distrofija i druga retka genetska oboljenja. Preimplantacijski genetski skrining namenjen je neplodim parovima, koji su imali nekoliko neuspešnih pokušaja vantelesne oplodnje ili su imali višestruke pobačaje ili kod muškarca postoji ozbiljan oblik smanjenog kvaliteta sperme. Do nedavno, preimplantacijska genetička dijagnostika se radila primenom metode FISH na embrionima koji su se nalazili u trećem danu svog razvoja. Laserom se stvarao mali otvor u spoljnom zaštitnom omotaču embriona (biopsija), koji se nalazi u fazi 8 ćelija, uklanjao se jedan blastomer i embrion se genetski testirao na 10 hromozoma. Nedostatak je bio u tome što s jedne strane 10 hromozoma nije dovoljno reprezentativno za embrion u celosti, a s druge to što su embrioni u ovoj početnoj fazi 20% mozaični, što znači da mogu imati i normalne i abnormalne ćelije i mogu se nalaziti u fazi reprogramiranja. Na ovaj način je postojala opasnost da se izvrši biopsija i analiza jedne ćelije koja je abnormalna, iako su sve ostale normalne, i da se tako embrion okarakteriše kao abnornalan i odbaci, iako bi genetski bio normalan.
VAŽAN NAPREDAK
Od nedavno je preimplantacijska dijagnostika počela da se radi u fazi blastociste, a genetska analiza se vrši novom metodom koja se naziva CGH, a na čelu ovih istraživanja je Ginekološki centar – Jedinica za potpomognutu reprodukciju „Assisting Nature“. Prednost ove metode je u tome što je moguća analiza sva 23 hromozoma koje embrion nasleđuje od roditelja, a i rezultat je poznat u roku od 24 časa. Na taj način, embriotransfer se može obaviti sledećeg jutra, dok se stopa trudnoće povećava na 70% pošto se prebacuju samo genetski zdravi embrioni. Ova nova metoda ima, naravno, i nedostatke, kao što je trošak koji se kreće oko 2.000 evra, kao i činjenica da mnogo embriona ne uspe da se razvije do stadijuma blastociste. Međutim, ovde ulogu igra i kvalitet laboratorije. Doprinos istraživača iz Assisting Nature poboljšanju uslova kultivacije blastocista je poslednjih godina veliki.
Dešava se i to često. Razlozi nisu poznati, ali se verovatno radi i o promenama u psihičkom stanju i smanjenom stresu koji se javlja kod ovih žena.
Prosečno trajanje ciklusa je 28 dana, ali se može kretati i između 21 do 35 dana. Prva polovina ciklusa pre ovulacije se naziva folikularna faza ciklusa i njeno trajanje se razlikuje od ciklusa do ciklusa i od žene do žene, dok se druga faza posle ovulacije naziva lutealna faza, nepromenljiva je i uvek traje 14 dana. Budući da većina žena ima ciklus koji traje 28 dana, prevladava mišljenje da do ovulacije dolazi četrnaestog dana (28-14=14). To je pogrešno, jer ako imamo ciklus koji traje 35 dana, ovulacija će biti 21. dana (35-14=21), dok ako imamo ciklus od 21 dana ovulacija će biti već sedmog dana (21-14=7)!
Veoma jednostavno, žena se prati uz pomoć ultrazvučnog pregleda i hormonskih analiza krvi u toku svog ciklusa (otprilike 3 puta) i čim dominantni folikul preraste 16 mm, daje se jedna doza HCG u toku noći kako bi sazrela jajna ćelija koja se nalazi u folikulu. Zatim, prekosutra ujutru žena dolazi u centar i uz primenu lokalne anestezije obavlja se aspiracija jajne ćelije. Odmah zatim se može vratiti na svoj posao, bez ikakvih problema. Ukoliko se jajna ćelija pronađe i oplodi (oko 80%), embrion se prenosi u matericu trećeg ili petog dana kultivacije.
Ljudska reprodukcija je rezultat sjedinjavanja spermatozoida sa jajnom ćelijom. Iz njihovog sjedinjavanja nastaje embrion koji će se razviti u materici kako bi se rodilo dete. Jajna ćelija živi samo 24 časa. Ukoliko u plodnim danima dođe do seksualnog kontakta, sperma se taloži u vagini i živi oko 3 dana. To znači da, iako je u strogom smislu samo jedan dan plodan, zbog dugog preživljavanja sperme i relativno nestabilne ovulacije, plodnim-opasnim danima se smatra 6-7 dana oko ovulacije.
Sperma kroz vaginu, grlić materice i materičnu šupljinu stiže do jajovoda. Jajvod uz pomoć fimbrija, svog krajnjeg dela, preuzima jajnu ćeliju koja je nedavno oslobođena ovulacijom. U jajovodu će doći do oplodnje jajne ćelije samo jednim spermatozoidom. Oplođena jajna ćelija (zigot) ostaje u jajovodu naredna 3- 4 dana kad se i deli na 2, 4, 8, 16, itd. ćelija, dok je jajovod vodi do materice. Ovim se naglašava važna nutritivna uloga jajovoda koju ispitivanje prohodnosti jajovoda (histerosalpingografija) ne može da otkrije, jer nam ona pokazuje samo da li su jajovodi prohodni ili ne (hidraulična uloga), a ne koliko su funkcionalni.
Kasnije, petog dana, u obliku blastociste (sastavljene od otprilike 60-120 ćelija) embrion se premešta u šupljinu materice, implantira se u endometrijum („začeće“) i nastavlja sa svojim razvojem.
Dva su glavna razloga: Prvi uzrok je loš genetski kvalitet embriona. Drugi uzrok je endometrijum koji je namučen zbog visokih nivoa hormona koji se proizvode u toku vantelesne oplodnje.
Poznato je da se kod žena plodnost smanjuje kako prolaze godine. To je zbog toga što njihove jajne ćelije imaju više hromozomskih anomalija koje se prenose na embrione koje stvaraju.
Procenat hromozomskih anomalija se postepeno povećava od 1:385 kod žena od 30 godina starosti, na 1:179 kod žena od 35 godina, 1:63 kod žena od 40 godina, a kod žena od 45 godina starosti je 1:19. Ovi embrioni ne mogu preživeti, pa se zato ili ne implantiraju uopšte ili se završi pobačajem. To objašnjava nisku stopu trudnoća i visoku stopu pobačaja kod žena iznad 40 godina starosti.
Kako se s godinama smanjuje plodnost žene, tako se smanjuje i stopa uspešnih trudnoća uz pomoć potpomognute reprodukcije. U starosnoj grupi od 31 – 34 godine starosti, procenat uspeha se se svake godine smanjuje za 3%.
U grupi od 35 do 39 godina starosti, smanjenje uspešnih trudnoća svake godine iznosi 8%. Od 40 do 42 godine starosti 15%, a od 42 pa nadalje, procenti su veoma niski.
Call us at
+30 2310 424 494
or send a message at
[email protected]
and you will soon get your answer.
T: +30 2310 424294